Hrvatski tradicijski nakit


      Ponekad poziv vreba mimo, izvan ili nakon profesije, i prave ljubavi kasne na prvi sastanak. Tako je Hrvoje Marušić otkrio nježnost i raskoš tradicijskog narodnog i građanskog nakita - i upustio se u svojevrsni obred divljenja, u otkrivanje mogućnosti njegova reproduciranja. Izrađujući prvi model vješto primjenjuje stare tehnike, od filigrana, granulacije, proboja... do pozlaćivanja i posrebrivanja.

      Slijedeće primjerke odlijeva u različitim slitinama i dovršava galvanizacijom. I pred tim slijedećim primjercima, kako su potvrdili dr. Tomo Vinšćak i autorica knjige "Hrvatski narodni nakit" Ivanka Ivkanec, treba ponekad protrljati oči od nevjerice: koliko su uvjerljivi i lijepi. Radom Hrvoja Marušića dopunjene su brojne odjevne etnografske cjeline, restaurirani oštećeni izvorni komadi u muzejima i inače, opskrbljeni kostimi filmova (Libertas, Konjanik...). Surađivao je, među ostalima, s muzejima u Splitu, Makarskoj, Karlovcu, s Muzejem Hrvatskog Prigorja, radio za izvorne i reproduktivne folklorne grupe koje predstavljaju tradicijsku kulturu Baranje, Slavonije, Mostara, Posušja, Dubrovnika, Bosanske Posavine, Istre, Hrvatskog Zagorja, jadranskih otoka, Hrvata iz dijaspore... Njegovim su radom opremljene i odore moreške. Nadahnut tradicijskim nakitom počeo je kreirati i vlastiti moderni nakit.

      Ne pretendirajući nikada da zamjeni tradicijske originale, Hrvoje Marušić, u stalnom usavršavanju svoje vještine, radi na njihovu pamćenju, ponekad i fizičkom preživljavanju.

      U doba tehničke umnoživosti sva njegova vještina, međutim, služi upravo poznavanju, uvažavanju i vrednovanju izvornika.


Dr.sc. Željka Čorak









SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ETNOLOGIJU I KULTURNU ANTROPOLOGIJU


Mišljenje o izradi replika hrvatskog tradicijskog nakita gospodina Hrvoja Marušića


      Gospodin Marušić obratio mi se prvi puta pred desetak godina kada je još bio na počecima svog rada na izradi replika tradicijskog nakita s područja Hrvatske. Obratio mi se s molbom da mu pomognem sa stručnim savjetima te da mu pribavim stručnu etnološku literaturu koja će opisivati izradu tradicijskog nakita.

      To je tada, isto kao i sada, bio jedini ispravni put u rekonstrukciji i obnovi tog dijela hrvatskog tradicijskog umijeća. Drago mi je što je gospodin Marušić ustrajao u svojim nastojanjima i što je usavršio tehniku izrade takovog nakita te je sada, koliko je meni poznato, jedini proizvođač replika tradicijskog nakita u Hrvatskoj. Budući da je vjerno slijedio tradicijske oblike i tehnike izrade njegov je nakit našao kupce i korisnike kod mnogih uvaženih institucija koje se bave očuvanjem hrvatskog folklora. Od njega su nakit naručivali: Lado, Muzej Karlovca, Radionica i posudionica narodnih nošnji iz Zagreba, Muzej Splita, folklorna društva i udruge od Baranje do Dubrovnika kao i hrvatske folklorne skupine iz Bosne i Hercegovine, Gradišća i Molisea. Također je izrađivao replike nakita za potrebe snimanja filmova Libertas, Konjanik i Četiri mušketira.

      Budući da hrvatski izvorni trdicijski nakit nestaje, kao što su nestali i majstori koji su ga znali izrađivati potrebno je dati svekoliku podršku gospodinu Marušiću kao jedinom majstoru koji pozna tehniku izrade takovog nakita.

      I kada ne bi bilo majstora kao što je gospodin Marušić trebalo bi ih stvoriti. Zbog toga bi bilo dobro da gospodin Marušić prenese svoja znanja i na mlađe ljude koji bi nastavili tu specijalističku djelatnost.


Doc.dr.sc. Tomo Vinšćak